Znatiželjna Duša u Svemiru postoji ...
Od davnina pitanja postavljati je znala...
Koliko se zvijezda na nebesima broji ...
Sve je za nju igra...sve je za nju šala ...

Tek što odgovor kapnut' će u trenu ...
Već znatiželjno gleda prema novom smjeru ...
Donijeti će možda odluku ishitrenu ...
Promijeniti će sve ali ne i vjeru ...

Jer Svemir je igralište za igru skrivača ...
Možda netko nikada zaviriti neće ...
Unaprijed prestrašen od vlastitoga plača ...
Pravocrtno krenuti će bez želje da skreće ...

Znatiželjnoj Duši ta učmalost je strana ...
Izbrisat će granicu koja živost razara...
Preplivat će maraton Kozmičkoga Oceana ...
Znajuć' da Energija i znatiželju stvara ...

Kako lijep je doživljaj putovati u nepoznato ...
Podariti samom sebi uvijek nešto novo ....
Dodirnuti ljudsko biće kao najsvetije zlato ...
Ucrtati u riječnik jedno novo slovo...

Možda će ponekad razočaranje spoznati ...
Jer igra donijeti će i pokoju ranu ...
Ali bez Znatiželje nikad neće doznati ...
Kako mala šibica obasjava svu tamu...