Moje oči, to su oči, koje ne vide vidljivo, već ono čudno pulsirajuće u Duši, koje uznemiri srce, hipnotizira stvarnost i odvede sve negdje u neke sfere, gdje razum ne postoji.
Suptilnim osjećajem opipavam polaritet tvog otkucaja života, moje Duše i odbljeska tvojih lijepih plavih očiju.
Ne tražim te nigdje, ne zazivam te odnikud, ne čujem te.
Tu si, uz mene dišeš, živiš, eterična svjetlost obavija tvoju auru pa me odvodi u visinu gdje je divna igra zlatne tišine.
Znaš li da si mi oduvijek u modi, znaš li da sa mrtvog kaleža ne odlijeću bijele ptice u nepovrat, znaš li da se zaklinjem na oltaru noći zazivajući ime mog Boga, koji me nikad ostavio nije?
Znaš li?
http://www.digitalne-knjige.com/p174.php
http://www.scribd.com/doc/137313658/PLESA%C4%8C-NA-%C5%BDICI-Jadranka-Varga
bglavac
edin.kecanovic
