Kao prozirno staklo, pukla je misao u glavi i zaledila se.

Zatvorila sam oči, dok je Sunce poput zlatnika probijalo tamu istoka.

Sjetila sam se nekih riječi obećanja.

Zaustavih i drugu misao. Vratih se prvoj. Onoj zaleđenoj.

Za ovaj dan je dovoljna.

Ne trebam više takve misli, dok je ova još duboko zaleđena u meni.

Nisam je niti otpustila.

Stalno joj se vraćam, kružim oko nje poput Mjeseca, imam svoju galaksiju gdje je ona centralna putanja oko koje se sve vrti.

Zapisat ću u pijesak tu misao, jer znam da će je ispred svih, a i ispred mene pomesti vjetar.

Je li možda zapisana u moj genetski kod?

Ne, nije. Stečena je.

Izmjerila sam težinu svega i osjećam da je vrijeme pokopati tu zaleđenu misao i sve dijelove tijela naučiti da više nije dio mene.

Smisao svega je pjesma.

Neću ugasiti vatru preko njenog toka, već u suprotnom.

Kad se počne rasplamsavati, zalit ću je svojom suzom i otpiti led.

Vidim da mi je sada bitno ovo što je 'sada', a ne ono što je bilo.

Sve što je bilo, je mutan izvor otkud ne mogu dobiti ono što mi treba.

Imam ime za ovo 'sada' – nove plave oči.

 

 

click link:

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4