Vidjela sam neke tragove na latici ruže, vidjela sam maglu… Našla sam raspršene misli, a na dlanu trag sjene… U plavoj kosi spava Mjesec, u plavim očima vidim sebe… U tamnoj kosi ovog muškarca vidim hladno inje, u dubini njegovog oka, ima li mene? Iako si ljuto ostavio život uz kap limunove boje, toliko lako sam se susrela s tvojim pogledom…Odale su te ruke.. drhtale su… U dijamantnoj tišini nije te bilo… Vidjela sam muškarca tamne kose i plavih očiju, u kojima se tek naslućuje moje ime…S njim nema praznine… Pretopila sam led u vino… Možda sljedećih godina pročitam najljepšu priču.. Možda…I dok se bijelo u posljednjim tracima najavljuje u zlatno, znam.