Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
456
OD 14.01.2018.PUTA
Znali su svi... da moja ljubav... samo si ti ...
Tvoje kretnje su najjednostavnije kad djeluješ razdvojeno od mene. Tada ideš pravocrtno i kao slučajno ušetaš danas u moj dan. Kako te dugo nisam vidjela! Razdvojio si moje jezero mira i spokoja na dva suprotna centra i kroz prolaznost proteklih godina opet me približio k sebi. Kako sam te samo voljela! Potopila bih te u tim osjećanjima što su izmicala tvom pogledu. Pokušavao si me godinama oblikovati u savršenstvo za sebe, ali nikad nisi uspio spojiti moj ritam srca sa svojim plavim pogledom. Nepomiješanim pravilima znala sam se kretati između svijetova i zaleđena ti se vraćati u zagrljaj, tražeći tamo spokoj i uvijek sam ga nalazila. Padale su želje požude po meni, a ti bi ih samo obrisao i prigrlio me takvu, ranjenu od drugih koji su bili otpadnici iz raja i pokušavali kroz neku ljubav oponašati život. Nije im uspijevalo. Znali su svi, da moja ljubav samo si ti. I sad, dok se krećem između ta dva svijeta...odvojena od života... iz mene isto tako raste želja, ali je nema tko obrisati i prigrliti me onako kako si samo ti znao. Bila sam u iskušenju da ti se danas objavim, javim, ali… samo sam prošla kraj tebe, u vremenu pouzdana, u srcu ledena, u duši mrtva. Otpadnica od života, nepomiješana sa krajnostima u koje smo došli, ali još uvijek i uvijek ….znaju svi, da moja ljubav… samo si ti.