Koja li su to đavolja posla
taman poš'o i magija neka,
da je čovjek opreka živome Bogu,
da je čovjek slab, kukavan stvor
kojim bez kraja i konca vladaju
moćnici koji mame slatkim riječima
kao da je dobro i zlo božanskoga rijeka
pa da o dobru i zlu Bogovi sude,
a ne ljudski zakoni povijesti pune
značajem se čovječjim kite mnogi
iz značaja čovječjeg izviru njegova djela,
a iz djela njegovijeh svekoliki ljudski jadi,
a iz jada događa se da Božja svrha vlada.
Taj poredak svijeta naslijeđenoga prokletstva
učini da čovjek strada,
pogledaj ta mlada, ohola i nagla
kojima je ispod krova žeđ krvi i klanje,
dok nedužni pada kao pusta sjena
u duboke, tamne jame
ili je nedužan. ali svjedok drame krvave
nedužan je - zato ga sami bogovi brane.
dok mnogi kao telad bleje
postiđeni laži i fantazije
licemjerjem preostale dane svoje mjere.
Lt. dr. Zlatan Gavrilović Kovač