Zlatno runo
Od kad stigoh
iz tmine utrobe,
tražim to runo
zlatno duše moje.
Izgubih ga putem
il' ukradeno bješe,
ne znam,
no zlato me zove.
Jest! Zlato je ono
sjaja plemenitog i kova,
obilja iz roga
željenog svakodnevno.
Da! Ukras i ponos vrli
divljenje drugih budi,
uzdahe i čežnje
za zlatom tvrdim.
Al' duša moja i srce
uz zlato stvarno,
ono drugo traži
blago neprolazno.
Boris Pecigoš: Zlatno runo
2006., akril na platnu (diptih), 2 x 60 x 50 cm