Zaboravljeni dio mene primio me čvrsto

I odvojenog me drži od zlatnih leptira.

Valjda postoji netko na ovome svijetu,

Neko dijete možda ili  netko drugi,

Da vidim od njega kako živjeti njihov lepršavi život.

Ako takav igdje postoji naći ću ga,

Kada se prisjetim zaboravljenog osloboditi ću se,

I otići sa njima, leptirima zlatnim.

Učiniti ću nešto, desiti će se sigurno.

Već znam da nikada neću ostarjeti i pripovijedati

Bajke pod starim hrastom osamljenim ljudima

Željnima života, Boga, sebe i svega.

Znam da neću bez razloga gledati zoru

I urlati u gluhu noć tražeći još jednog Boga.

Živjeti ću do posljednje suze pale sa obraza anđela

Koji je proplakao zbog mene i ni dana preko toga.

Zlatni leptiri me mogu shvatiti i nitko više

I zato proživjeti ću život sa njima.