Nisam dobro protumačila znakove neba kad mi je najavilo jutarnju sudbinu, da ćeš mi se javiti, ali imala sam sreću jer sam u odrazu vode vidjela tvoje oči dok si stajao na mjestu i probudio me.
Prepoznajem tvoje linije što ih stvaraju tople kapi vlažne topline i prepoznajem tvoje ruke, govore mi da glasovi anđela podsjećaju na tvoj senzualni poljubac koji osjećam iz udaljenih krajeva ove planete.
On govori da nisam ista, a ja znam da sam ista, samo malo promijenjena, zaboravljena, ..i da sam te znala, da sam se na tebe podsjećala.
Sjela sam u tvoje krilo i zaspala za novi početak nove zore.
A ti bi bi me ljubio dok ne otvorim pojas i propustim te, dosegnuo bi nesigurno nebo bludnog života, skinuo bi mi s lica masku pjesme i dao mi neke naše nove igre u nasljeđe, pripitomio bi me i zanimljivo me uzeo na rubu opčinjenosti, odstranio bi korijen grijeha, sa slatkom jezom bi me uveo u krug čarolije i poljubio mi žilu kucavicu prosipajući po njoj bijeli prah, dok krv ne zalije staklo i odstrani i zadnju masku s mog lica.
Okrenuta na desni bok …spavam,
Vrijeme je prestalo obilaziti moje oči, kroz sjeke apetit mu raste, zabacio je udicu koja je po mom ukusu :)....
Sklopio je usne oko tijela, prekrio me potpunim mrakom i provukao zlatnu nit do mog srca.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)
bglavac
edin.kecanovic
