U zjenici svemira
moja duša
leprša
jedan mali
anđeo
pjesmu
pje
va..
a u meni
stoljeća zvone
kiša meteora
na mene
se slijeva..
I ko u priči
bez početka
i kraja
moje smrtno tijelo
s vječnošću
spaja
U zjenici svemira
moja
se duša njiše
zvijezde trag
svoj
pišu
na oblaku jednom
životi
se moji rišu
sve po redu
otisci
koraka stoje
jer živjela sam
mnoge živote
iako im sad
ne raspoznajem
boje
magla prekrila
sanjive doline
a ja još čeznem
još stremim
u visine..
jer tamo
u zjenici svemira..
otvorena...
sama..
lista se knjiga
životi duša..
otvaraju strane
u meni samo
tišina zvoni
u koju
varljivo sjećanje
jedva da stane...
irida
bglavac
