Ponekad smo nježni
kao najnježnije cvijeće,
sjednemo jedno pored drugog, ili se prošećemo u kasno veče!
Ponekad malo ton dignemo,
i onako, poprijeko se pogledamo,
tad shvatimo da imamo različite misli
i da se već dugo nismo, jedno uz drugo stisli.
A ponekad, o Bože, sve bodlje naoštrimo,
i umjesto da se lijepo i toplo gledamo,
mi samo jedno na drugo režimo.
Brzo shvatimo da sva je nježnost nestala
i toplina se više ne može osjetiti ni u zraku,
a umjesto nekadašnjeg toplog i dragog bića
samo možeš vidjeti oštru i bodljikavu dlaku!
bglavac
irida
edin.kecanovic
