Probudiš se radostan, veseo k'o čigra

Pogledom miluješ i nebo i cvijet

Započinje svakodnevna životna igra

Energija se budi, ispunjava svijet.

 

Kakvu igru danas izabrati će duše

Svjetlosni zagrljaj koji ljubi ljude?

Ili gnjev i bijes koji ljubav ruše

Iz usijanih glava što olako sude?

 

Pozornica se otvara, zavjesa se diže

Svatko od nas navlači različiti dres

Scena za scenom odjednom se niže

Netko pleše grupni, netko usamljeni ples.

 

I oba su lijepa i jednako prava

Ne postoji ljepše, ne postoji bolje

Tek nečiji ego zgaziti će mrava

Pozornica se pretvara u pravo bojno polje.

 

Emocije poskakuju k'o uskipjeli vranci

Jedna protiv druge bore se do kraja

Priznati ne žele da drže ih u vlasti lanci

Optočeni pozlatom lažnoga sjaja.

 

Jedni lanci dižu ego do visina

Drugi podilaze riječima slatkim

Karike su njihove tad jedina blizina

Koja dušu pritišće dodirom im glatkim.

 

Danas sam akrobat, sutra klaun tužni

Iz prikrajka jednog aplauz se čuje

Iz suprotnog kuta zvižduk možda ružni

Uzavrela slova sa svih strana struje.

 

Dolazi trenutak kad vranci se susreću

Stapaju se svjetlo i tama u Jedno

I u tome času uhvatiti za rukav sreću

Jedino je blago duši našoj vrijedno.

 

U snove  tad uranjamo, veseli k'o čigra

Otvoreno srce miluje i nebo i cvijet

Jer sve je ovo samo jedna životna igra

Energijom svojom što ispunjava svijet.

 

http://safiris.blog.hr