Probudiš se radostan, veseo k'o čigra
Pogledom miluješ i nebo i cvijet
Započinje svakodnevna životna igra
Energija se budi, ispunjava svijet.

Kakvu igru danas izabrati će duše?
Svjetlosni zagrljaj koji ljubi ljude?
Ili gnjev i bijes koji ljubav ruše
Iz usijanih glava što olako sude?

Pozornica se otvara, zavjesa se diže
Svatko od nas navlači različiti dres
Scena za scenom odjednom se niže
Netko pleše grupni, netko usamljeni ples.

I oba su lijepa i jednako prava
Ne postoji ljepše, ne postoji bolje
Tek nečiji ego zgaziti će mrava
Pozornica se pretvara u pravo bojno polje.

Emocije poskakuju k'o uskipjeli vranci
Jedna protiv druge bore se do kraja
Priznati ne žele da drže ih u vlasti lanci
Optočeni pozlatom lažnoga sjaja.

Jedni lanci dižu ego do visina
Drugi podilaze riječima slatkim
Karike su njihove tad jedina blizina
Koja dušu pritišće dodirom im glatkim.

Danas sam akrobat, sutra klaun tužni
Iz prikrajka jednog aplauz se čuje
Iz suprotnog kuta zvižduk možda ružni
Uzavrela slova sa svih strana struje.

Dolazi trenutak kad vranci se susreću
Stapaju se svjetlo i tama u Jedno
I u tome času uhvatiti za rukav sreću
Jedino je blago duši našoj vrijedno.

U snove tad uranjamo, veseli k'o čigra
Otvoreno srce miluje, i nebo i cvijet,
Jer sve je ovo samo jedna životna igra
Energijom svojom što ispunjava svijet.

http://safiris.blog.hr 2009.g.