Život je trka
s preponama
u kojoj,
da bi preživio,
nadaren moraš biti
raznim vrlinama.
Ponekad moraš
hitar biti, i snažan,
ponekad blag
razuman,
i silno nježan,
ali baš uvijek
moraš dovoljno
snage imati
da bi sve prepone
uspio preskočiti.
Nekad, onako
iznenada
zapreka nova
odnekud iskoči,
probudi te
iz letargije,
prene iz dubokih snova.
Tad shvatiš
da moraš odličnu
kondiciju imati
da bi sve prepreke
uspio premostiti.
Na svakoj utrci
pričeka te netko,
uvijek bar jedna ruka
na poticaj ti mahne,
i vode, ili piće,
ponekad ti doda
neko drago biće.
To snage ti dodatne dade
da trčiš dalje,
no shvaćaš
da vrijeme život krade
i nemaš vremena za detalje.
I kad već si blizu
cilja kojem težiš
shvatiš,
da od silne trke,
uloženog napora
i svakodnevne zbrke
u stvari
si veoma umoran
i na rubu snaga.
Oko sebe se osvrćeš,
tražiš potporu,
razumijevanje,
jer da bi stigao do cilja
treba ti osoba draga,
netko tko te zna bodriti
i tko neće,
kod prve prepreke
odustati.
Nada Landeka /Veronika Vere/