kao žedno stablo
što sanja živo vrelo
kao ptica ogrnuta mrazom
što gnijezdo svoje ište
oči moje zure u jutro što sinu
a suza kaplje prazna i duboka
dok tvoje usne šušte kao jasen zreli
a divno sunce se prostire po tebi
gledam ga kako sviće
niz meku svilu kreće
pričaj mu o meni
i koja mi je zvijezda najmilija
otvori mu vrata rumene slobode
a ja ću blagovati na rukama sudbe
što jošte samo mene ljubi
i pjeva o smrti što je vječno žedna
samo je mjesečina puna sjaja
što se u lancima moli
nasred njedra tvoga
bglavac
irida
edin.kecanovic
