Došla je tiho,u šapatu kiše

sve je oko sebe,svojom rukom takla

vjetrom je stala,grane da njiše

ledenim dahom,smrznula je stakla

 

Zemlju je cijelu,obukla u bijelo

lišće je žuto,skinula sa grana

snijegom prekrila,grad i selo

zagraktala je na putu,preplašena vrana

 

Zaledila je cvijeće,smrznula travu žutu

mali je zeko legao da spava

kapom je čovjek prekrio glavu

i utoplio se u svom kaputu

 

Iz dimnjaka je stala, dim da vije

crni je kos,skakutao na snijegu

sunce je prestalo da se smije

kad se zahihotala na brijegu

 

Stari se mačak,kraj peći grije

promrzli vrabac, zrno traži

zima im se slatko smije

i uporno stoji, na svojoj straži