Došla je tiho,u šapatu kiše
sve je oko sebe,svojom rukom takla
vjetrom je stala,grane da njiše
ledenim dahom,smrznula je stakla
Zemlju je cijelu,obukla u bijelo
lišće je žuto,skinula sa grana
snijegom prekrila,grad i selo
zagraktala je na putu,preplašena vrana
Zaledila je cvijeće,smrznula travu žutu
mali je zeko legao da spava
kapom je čovjek prekrio glavu
i utoplio se u svom kaputu
Iz dimnjaka je stala, dim da vije
crni je kos,skakutao na snijegu
sunce je prestalo da se smije
kad se zahihotala na brijegu
Stari se mačak,kraj peći grije
promrzli vrabac, zrno traži
zima im se slatko smije
i uporno stoji, na svojoj straži
irida
bglavac
