Neki sagrade zidove oko svoga bića
ne propuštaju svjetlost zlatnu
kao da dotakla ih je neka mračna priča
gdje sjene drhte na vremenskom platnu
i vjetrovi samoće ih zateknu
nad ognjištem pustim
gdje krijesnice se gase
tko ih je rođenjem ureknuo
pa ne žele da se spase
'prođem u tišini
kao da sam predvorje spomenika dotakla
prašnjavom rukom
te duše ljubav zaobišla
ranila ih samim svojim zvukom
i uvijek se u sebi prenem
uvijek me iznenade
i korakom stišanim krenem
sa malo manje nade
neki sagrade zidove oko svog bića
ljepotu života rijetko oćute
Tko im je oteo radost
tko im zapetljao pute?
irida
bglavac
