Zgužvani osmijeh
Susret dvoje
ispreplele se staze
unišle misli
na trenutak oči se srele
sjećanja poletjela
na vrh bora
zašuštali koraci na mokrom lišću
a onda se udaljili
ostao eho zaboravljen
u zakutku srca
mogla je ljubav
desiti se davno
u javu se sliti
da se samo znalo
kako iskren biti
zgužvani osmjeh
više se dani ne broje
svatko je sebi
život skrojio
odijelo po mjeri
neplanirani susret
pogledi se sreli
na ulici...u poznatom gradu
jedino klupa u parku svjedoči
urezana imena na drvenoj ploči