Okrunjena bolom
skupljam u sebe osmijehe
nekih davnih lica
dotičem krajobraze
pogledom očajnika
još bi se moglo
ka nebu poletjet
u suton
kad umiru maslačci
sjena se bolno smješka
zagrćem šal pokretom dame
palim posljednju cigaretu
vjetar ne jenjava
skriva budućnost
u rukavu
noć se prikrada
poput lopova
skidam krunu grešnice
i osmjehnem se mjesecu
preteći će mi snovi
iz pune posude
žena i izbjeglica