Što sam ja to opet sanjala?

Pod kapljama vode sastavljam djeliće sna

pa promotrim mozaik sa sve četiri strane

poput Iride, jer ona to najbolje zna!

 

Jutrom, kada ribari obilaziti mreže krenu

u moru kraj obala i škoja

kažem im – pazite, ako uhvatite sirenu

pustite je – to je prijateljica moja!

 

Malo sam preuredila poredak u svemiru

čudna mi je java, a i snovi moji…

Prepuštam se titrajima srca i nemiru

lijevo mi je Venera, s desne strane saturn stoji.

 

Čim mi netko spomene kavicu

ja do Mirjane letim.

Kad čujem za anđele, bubamare, travicu

u isti mah se i nje sjetim.

 

Tigrus nam divne pjesme piše

i slike su njegove za oči raj…

Safiris sa zvijezdama kao da diše

i šalje nam svjetlosni zagrljaj.

 

A draga Kaja probudi uspavanu boginju u meni

vjerojatno niti ne sluteći koliko mi je mudrosti dala.

Veliko hvala toj dobroj ženi!

I srcu, pajacu, svima vama… hvala!

 

I tako… s glavom u oblacima provodim dane i noći

zveckam prstenjem, hodam bosa, vrtim se u krug…

zavirujem ljudima pod šešir i gledam ih u oči

od čiste realnosti diže mi se kosa…

oprostite mi… budite drug!

 

Kad zasvira „Iznad Tešnja“

s jedne strane jagodica, a sa druge iva

iza uha poskakuje nam trešnja

musave od kolača – bruka je to živa!

 

Ispod nas trese se stol

oko nas sve frca…

A onda, kad me svladaju tuga i bol

ide „Ane moja“ – za krpanje srca.

 

Gerilci, prinčevi, Viteže, srodne duše…

Večeras otvaram ples!

Ajmo, svevremenske princeze… ma, baš svi!

Krinoline se vrte, s juga vjetrić puše

A žene biraju – yes!

Save the last dance for me…

 

 

A sad idem, voljeni moji… uskoro će svanuti zora

svjetlost je preda mnom, iza mene tuga

srce me vodi put plavoga mora…

Šaljem vam poljupce i blagoslove s juga!

 

A moja najdraža… Auroraisa…

Kad sam te uživo oslovila ovako, doživjela si šok…

Ti si „kriva“ što opet pišem pjesme

i za sve što izlazi iz mene… Bok!