Kada sunce zađe i završi dan,
u krevet tad' legnem, utonem u san.
Okrenem se jednom ili možda dvaput,
u snovima zatim,
hrabro krenem na put.
Na tom putu često popričam sa vukom,
i hiljadu kila dižem jednom rukom.
Pješke idem tamo kud me vodi staza,
a ponekad vozim sanjke Djeda Mraza.
U snovima često kao ptica letim,
koga god se sjetim kod njega i sletim.
Pojedem ponekad pun kamion đema,
a kada se probudim – toga više nema.