ZEMLJA ISPOD DUGE

 

Zoveš me,cesto snova,

U zemlju ispod duge,

U kojoj je različitost haromija življenja,

U kojoj mržnja gubi boj protiv ljubavi,

U kojoj jaki duh ne preziru slabići;

 

Zoveš me,cesto snova,

Tamo gdje je stvarnost začeta iz tisuću,

Desetina tisuća snova,

Snova koji hrane  duše,

Snova koji potiču srca,

Sanjara cijelog svijeta;

 

Zoveš me,cesto snova,

U divnu zemlju sanjara,

Ali ja sam umoran,

Moja su jutra posve drugačija,

Puna ugašenih iskri,

I mirisa umornih noći,

Što sad liježu pokraj tebe,

Baš kao i noćne ptice,

Tvoje umorne lutalice,

Kojima je strast iscurila,

U neiscrpno vrelo života.

 

Priznajem Ti cesto snova!

Znao sam da na ovom svijetu siromaha uvijek gaze,

I ponizuju,da je on žrtva,

Pa nisam htio ni uz koju cijenu,

Niti cijenu samoće,

Da ja,Tvoje vjerno dijete,Tvoj samotni sanjar,

Odrastem dolje na dnu,

U siromaštvu duha;

 

Kad ti mladi mjesec ljubi sveto lice,

O da,cesto snova!...

Ja tako jasno  čujem tvoju molitvu izgubljenom čovjeku:

„Kad izgubiš nadu,

Ti kreni za snovima,

Koji vječno slijede svijetlost,

Koji hrane ljudsku maštu,

Koji potiču ljudska srca.

 

Ne traži svoj cilj,

U srcu tame,

Samo kreni za snovima,

Koja vječno slijede svijetlost,

Sa  ljudima  izgubljenih  snova.”

 

Ti ne priznaješ gubitnike,

Zoveš me iako sam na koljenima,

Drugim riječima,ne prihvaćaš moju predaju!

Pokazuješ mi mjesto ipod duge,

Glavni grad zemlje sanjara,

Gdje svi imaju svoje mjesto pod suncem i zvijezdama,

Gdje se bogatstvo mjeri duhom a ne novcem,

Gdje se vjera ne djeli na sjever,jug,zapad i istok,

Gdje je čovjek čovjeku čovjek,

A ne tek marioneta,

Gdje se božasnska svjetlost dušom diči,

A ne lažnim sjajem glamoura,

I licemjernošću lukavih manipulatora,

O da, cesto snova,

Pokazuješ mi glavni grad sanjara,

U kojem ima mjesta za svakog čovjeka,

Koji želi drugom čovjeku,

Isto što i sebi;

 

Bio sam na koljenima,

Cesto snova,

Sve dok opet nisam čuo Tvoj zov,

I ja se podigoh na noge,

Odlučan,

I pun vjere,

Da  jurnem u zemlju ispod duge!

 

 

 

© Walter William Safar