S jeseni su stigli novi znaci i na nebu željeznog smoga nikli su snovi;zastave pričaju jezikom monsuna, divljih dina, duša pješčanih;
Zlato drevnih tragača poniklo je u dubine utrobe..talasi zvjezdanog daha obgrlili su toplinu tragova..dodir samilosne topline u vrtovima plavih želja;
Mjesec je plakao u krvavom potoku; u rijeci na kraju svjetova; a na dlanovima mirisnih leptira, sanjale su mandragore; svoje tamno zelene snove;
Na pepeljastim pučinama od sna, oblaci su tražili davni ponos i čežnje svojih predaka...pod krvavim klingonskim suncem pokopaše strah...