Zbogom,i kad se više nikada ne bismo sreli

bilo je prekrasno,i bilo je toga dosta.

Zbogom,i kad bismo opet sastanak neki htjeli

ti ne bi našla mene već nekog drugog gosta.

Bilo je prekrasno,ali sve ima svoj konac.

Šuti pogrebno zvono,tu nevolju već znam.

Poljubac,marama,sirena,brodski zvonac,

tri,četiri osmjeha,i zatim ostaješ sam.

Zbogom,i kada si više ništa ne bismo rekli u lice

za nama neka ostane malen spomen barem,

prozračan kao rupčić,manji od razglednice,

opojan i težak kao miris pozlate stare.

Što drugi nisu mogli to vidje oko moje,

to bolje,lastavico,što tražiš znani svijet.

Pokazala si mi jug i tamo gnijezdo svoje.

Moja je sudbina pijev,tvoja je sudbina let.

Zbogom.Taj posljednji put kamo će nas odvesti?

To gore,nado moja,zato u grudima skri se.

Ne rastajemo se nikad ako se želimo sresti.

Zbogom i maramica.Sudbino,ispuni se.