Ko ratnica slomljenog mača
stojim na osamljenoj cesti
vjetar izdaje sa mnom korača
iako sam željela ljubav sresti
nošena kao lasta od papira
ranjena mi duša u oblake svraća
vjetar sjetnu melodiju svira
do zvijezda...preko trnja i drača
jutro me uvijek iznenadi
poslije snene... sjenovite noći
novi dvorac gradim
pogledom kroz nekog anđela oči
zavjesa razmičem
titraju snovi na suncu dana
svoju ranu da zacijelim
stišćem ih između dva dlana