Zavirih u svoje srce
u njemu pronađoh mrvice straha
sjala je ljubav kao mala luč
leptiri su sa krila otresli
malo svog zlatnog praha
Bog vječnosti dodao mi je žuti ključ
Plava rijeka
niz obronke je tekla
bile su to moje tuge
jedna me suza opet opekla
u predvorju sjedile su
nasmijane muze
Vjetar me prošlosti
dodirnuo časkom
raznoseći žuto lišće
na moje rane
jedna je ptica radosti poletjela
i zatresla srcu grane
Nasmiješio mi se anđeo ljubavi
koji u srcu svakom biva
nasmiješila sam se i ja njemu
znala sam da još sam živa
Mir je velom bijelim
prekrio sanje
tinjale su još uvijek želje
nazrijela sam horizonte nove
zapjevalo je u mom srcu veselje
Bog je koračao kroz moje snove!
irida
bglavac
