napisano: 23.8.2009., iz moje 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše"

...zaustavio si sat na 14.30h., pitala sam: “zašto?” :) rekao si: “neka vrijeme stane, dok si sa mnom”.

kazaljke nisu išle… nisam ni znala gdje sam…

vidjela sam kako pada posljednji veo sa duše…

vidjela sam sebe u treperavoj niti, neprospavanim snovima i na pješčanom žalu čudnog opažanja rotacije želja…

tamo gdje raste mahovina, hladan dah miluje nebo…

rekla sam ti danas: “ti si moja stijena, ja sam tvoja mahovina”… :)

nasmiješio si se, bilo ti je lijepo dok sam ukazala na taj prirodni fenomen, a kroz moje oči vidio si sebe…

vidio si kako naše vrijeme prolazi, vidio si naše buduće dane…

u hladna jutra vidio si moje mramorno lice iza treperavog zelenila očiju i moje bijele sjene…

sjetio si se moje ukočenosti i lepršavosti…

sjetio si se prosinca 2004. kad smo čekali ponoć na trgu ptica i mirisali božićne borove, držali se za ruke…

nije bilo tamnih sjena…

ptice su odletjele ispod trepavica u nepovrat…

mirna i šutljiva čekala sam te da se otvoriš…

polako otvaraš svoje srce…

tvoja dječačka ljubav još ne vjeruje, iako u snu dotičeš moje tijelo, još ne vjeruješ…

zato sam ti i rekla: “srest ćemo se jednog dana s nama u nama..”…

zaustavi sat...

 

 http://shadowofsoul.blog.hr/

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=48311