Zatvori oči i upoznaj me.
Bez dodira,pogleda.
Slušaj glas koji priča ti
svoje strahove,želje,
nadanja.

Osjeti miris moje kože
što se po sobi prostire.
Nek misao vodilja
tvoju dušu dotakne.

Nisam ja to tijelo i taj lik
što tvoje oči vide.
To samo je čahura
u kojoj duša mi boravi.
Milovanja po strani ostavi
i mene istinsku prigrli.

Evo ti papir i čitaj
slova  i riječi  što zapisah.
Možda kroz njih saznaš
sve ono što znao nisi.
Jer tijelo je samo školjka
u kojoj su sakupljene misli.

Oh zar tako je teško
vidjeti pravu mene?!
Dotaći ljepotu duha
i želje toploga srca.
Oh zar tako je teško mili
prepoznati  suštinu  žene?!
I sve nježnosti,uzdahe,strepnje
sakrivene u kutu gdje duša nestrpljivo kuca.