napisano 26.3.2010. u 20:00h

iz 1. zbirke "Sjena duše"

 

Obojit ću riječi tamom paučine što je ispletena oko mog srca, za utjehu jeftinim pokušajima lažnog zlata, da se proda pod dragocjenost.

Iz trojstva svetosti neću izuzeti ništa...

Tamo, gdje se nebo ljubi sa oceanom, moje i tvoje usne još nisu dotakle dno.

Albatrosi su raznijeli maštu u beskraj Svemira, odletjeli i zašutjeli.

Još uvijek gori ovo mjesto na Zemlji gdje stojim, gori mojom dušom, mojim životom.

Znam, susrećem te u sebi, znam da me osjećaš u atomu onog kompasa, koji pokazuje sjever, znam sve.

I dok se Mjesec stidljivo objavljuje i najavljuje svoju punoću, iznad mog balkona ne lete ptice.

Sve je tiho, čak i ružin grm šuti, čeka.

Anđeli su razumjeli i shvatili, da je žena najdragocjenije stvorenje, da su voda i Zemlja ono što u kraljevstvu života traje i daje.

Polako skupljam krhotine duše i dajem ih plavom anđelu na čuvanje.

Ključ svega leži u prelomljenim linijama na dlanu, koje pokazuju putokaz prema čudnim stanjima svijesti, prema dubini duše što piše svoju sudbinu.

I sutra, kad otvorim te velike zelene oči, zamirisat će jutarnja kava, zasjat će proljeće novog doba i moj svijet, taj tajni svijet, još uvijek će ostati potopljen u svojoj dubini – zatvorenih očiju.

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=41535

 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=55742

 

http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2012/12/1631355921/zatvorenih-ociju.2.html

 

iz knjige: "Sjena duše",

ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)