Ako te posjednem na zacelje stola, kojemu sam na celu, ne ustaj odatle da nas sluzis, jer Ja dobro znam da ne ustajes od zelje za sluzenjem, vec od zelje da pobjegnes svojemu strahu od Mojega dara.
Odlozi te misli o spremnosti i nespremnosti, o umijenju i neumijenju; kad ti kazem da rasiris krila, rasiri ih; kad ti kazem da ih sklopis, sklopi ih; kad ti kazem da poletis sklopljenih krila, poleti!
Zasto hoces da se iz Mojega jasnog znanja o tebi, vratis u svoje malo, mutno sebe-neznanje?
"Bijela kula", knjiga 47. Zapisala Vesna Krmpotić