Ako noge jednom u šetnju poć' naume
Jer je sunčev sjaj postao prejak
Možda putem susretnemo Zaštitnicu Šume
Koja svjetlom svojim rastjeruje mrak ...
Od pradavnih vremena Šuma o njoj zbori
Lukom i strijelom obasjava pute
I potočić srebrnasti sad potiho žubori
Tek obluci pod vodom zamišljeno šute...
Govori se da je ona pristigla sa zvijezda
U obliku meteora safirnoga bljeska
Od šumskoga je bilja isplela si gnijezda
Još i danas oko vrata dragulj tajanstveno ljeska ...
Znala je da mora sići i pomoći Šumi
Jer je čovjek uništio već ljepotu njenu
Svake noći obraća se zvijezdama i Luni
Treperavom lišću,smeđoj zemlji,drveću i stijenju ...
Danje svjetlo otkriva joj životinjsko blago
Pjevom ptice započinje svaki osvit zore
Očima ih dodiruje baršunasto, drago
Kad pričaju o strahovima što im dušu more ...
O sjekirama koje sjeku staništa i gnijezda
Strašnom zvuku pile kad zaurla po kori
Gustom dimu što dopire do udaljenih zvijezda
O mladunčadi koju čovjek u siročad pretvori ...
A Zaštitnica Šume sve strpljivo sluša
Susrela je već svakojaka bića
U ljudskoj je duši već odavno suša
Jedan za drugom kazuje joj priča ...
Nije sve baš tako crno , utjehu im dijeli;
Čim izrekla je ove riječi, začuo se dječji smijeh
Djevojčice i dječaci ,umiljati i veseli
Odlučili su popraviti jedan ljudski grijeh ...
Svako dijete grli stablo pa mu tiho zbori
U zagrljaju ovome vidaju se rane
Šuma opet sretno pjeva, potočić žubori
Sunčanim se zrakama opijaju grane ...
Ako noge jednom u šetnju poć' naume
Jer je sunčev sjaj postao prejak
Možda putem susretnemo Zaštitnicu Šume
Koja svjetlom svojim rastjeruje mrak ...
irida
bglavac
