Odjenula sam Tijelo, sad odijevam Dušu

Mjesečev mi veo kožu prekriva

Nevidljivi povjetarci po vratu mi pušu

Kao da se Netko  u njima sakriva ...

 

Toplinu osjećam, a prolaznika nema

Dodir mekan kao svila  pročešljava kosu

To trenutak je što pamti se za sva vremena

U bezvremenu nalik je  na jutarnju rosu ...

 

Slap zlatnoga svjetla  isijava kroz mene

Obruč taj se širi , ne vidi mu se kraj

Poklanja mi  Zaštitu  nepoznate Stijene

Na trenutak prepoznajem Izgubljeni Raj ...

 

I pitam samu sebe;

Kako mogu posrnuti kada On me drži

Ne vidjeti Svjetlost ,a ispunjava me Sunce

Ne osjetiti Ljubav unutar vlastite mi srži

U ponoru zaboraviti zvjezdane vrhunce ...

 

Odjenula sam tijelo, sada Dušu odijevam

Anđeoski zagrljaj Zaštitu daruje

Kao pustinju žednu Svjetlom je zalijevam

Ne dopuštam trnju u Oazi da caruje …

 

http://safiris.blog.hr