ZASPALA JE MAJKA
Zaspala je majka
Umorna i snena
Gore sad na nebu
Lebdi duša njena.
Otišla je tiho
Tek uz riječi dvije,
Ja umirem... reče,
A suza joj lije.
Ostala je prazna
Njena soba mala,
Fotelja kraj peći
Gdje bi se grijala.
Sve je drugo isto
Samo majke nema,
Zagledam po sobi
A usta mi nijema.
Kad suza poteče
I nakupi tuga,
Ispustim na brdu
Tri jauka duga.
Tako se smirujem
Dok pucam od boli,
Da me tužnog vidi
Majka to ne voli.
Nikola Korica, 20.07.2017