Zar ćeš se vječno skrivati u nekim sjenama kojima se ne zna ni porijeklo ni korijen? Zar ćeš vječno pružati vrat tuđim bijesnim usnama što će te gristi i ostavljati tragove koje ćeš poslije tako bjesomučno i od sebe kriti? Zar ćeš se vucarati bekrajnim noćima vječne tame i uvijek počinjati priče iz početka? Zar ćeš uvijek polako padati u svoje zanose i iz njih izlaziti gorči od pelina? Hoćeš li se ikad sjetiti kako pada zavjesa i kako je težak taj muk tišine dok ne počne pljesak odobravanja? Hoćeš li uvijek dopustiti da ti vežu oči i hrane te mrvicama sa stola? Hoćeš li? Zar si tako slijep?