Tko me to tjera da krenem

Zar sudbina je ta

Što  moj brod priprema za plovidbu?

Samo još sidro da dignem

I otgnut ću se na pućinu...

 

Povoljan vjetar mi puše

Kapljive mora mi miluju lice

Galeb raširio krila

I leti..leti...ka obzorju...

 

U ruci spomenar držim

Da me podsjeća

Da ne zaboravim

Na one što ostavljam na ovoj obali.

 

Valovi lelujaju lađu, more se pjeni...

Zar bura to već se sprema

A tek sam se otisnula

U potragu...

 

Pogled upirem ka nebu

Noć mrka je, jedna zvijezda na njemu..

Vjetar razmahao krila...

Ja stojim sama u tom beskraju.

 

Samo da ova noć prođe

Pa još jedna.. i jedna...

Ne pamtim dane što teku

Samo žudnju još osjećam  da se vratim.

 

Al povratka nema

Jer brod samo jedan pravac zna

Kroz oluje sad proći moram

Ako želim stići na sigurnu obalu.

 

U kojem pravcu da jedrim

Kada da sidro bacim

Svud alge i hridine strašne

Tu stati neću već tjeram dalje.

 

Umor me hvata

Noć vijeđe moje sklapa

Sutra je novi dan

Ugledat ću ono što tražim.

 

I sutra prođe

Kao sve godine ove

Ja još uvijek kormilo držim i plovim

U moru života, u krugu..

 

Zar još uvijek postojim?