Zapleši, bezvremena,

 zapleši svoj predivan ples,

 života i smrti...

 Pusti, pusti,naše žedne duše

 iz spirale vječne

 u os tvoje zvijezde,

 gdje se ništa više

 ne vrti...

Ja ti nebo svoje duše

pod tijelo tvoje

 od zvijezda satkano prostirem,

iako znam

 da bez toga neba

ne mogu da živim,

 samo umirem...

Al,vječna Istina

i vječni život

u tvom

samo u tvom naručju se skriva,

zato,

pokreni svemir,

i sve oživi

što se još mrtvo

skriva...

Od poljupca postanka

do zadnnjeg rastanka,

ja Te čuvam

ja te pamtim

ja te ljubim...

Zapleši, Najljepša,

Rukama nježnim

dotakni naše umorne vjeđe

 i nadu našu probudi,

 veo sedmerostruki neka

 konačno

 pokaže Tvoje divno,

 sjajno lice,

  koje  će konačno

 sve obasjati

 i toplom tamom u zjenama

 vječnost našu poljubiti...

Ja na grudima Lunu utisnutu

za Tebe, Jedina, čuvam,

za onaj konačni svadbeni čas,

za ognjeni,neprekinuti pir

 jave i sna...

Ne mogu ni tren više čekati,

jer znam da si Tu

u svojoj savršenoj ljepoti...

Pokreni se,

zapleši...

Ja za Tvojim plesom života

umirem

a bez Tebe

ne mogu ponovo

da se rađam..