poklon koji mi je vila
pri rođenju dala
bila je zamka za snove
nemoćna i mala
naslutih krajolike nove
o njima raspredam
nevješto slažuć riječi
i duši zapovijedam
uz vukove ti valja leći
krotka i mila
poput jagnjeta
na rubu šume
uz urlik
navući masku glume
jer snovi su dani rijetkima
poput zrnca zlata
pokucala sam tiho
na mnoga vrata
između sna i jave
dotičem dugu
nebom ocrtam
zvjezdanu tugu
zamka za snove
i krila leptira
smiješi se
slavodobitno
moja dobra vila!
pretačem sumnje
gnjezdim nade
zamku za snove
dobro čuvam
da mi je nitko
ne ukrade!
irida
bglavac
