Zamisli to moje plavo nebo

bez ijednog oblačka

zamisli na njemu mjesec, sjajan, pun

zamisli cestu  kroz bespuća

kud u vječnost duša brodi

zamisli cvijet na vodi

potoke plave što niz padine teku

biserne kapi u kojima sunce spava

zamisli tu moju rijeku

u kojoj svjetlost prosijava

i  ugažene stope u travi

zamisli da u svemu život se slavi

 

 

Zamisli sebe kao putnika

što cvjetove noći rastvara

dok mu vjetar sanje mrsi

ponekad sa anđelima razgovara

niz leđa dok prolaze ga srsi

 

 

Zamisli  da ti ruku dajem

jer našao si me na osamljenoj cesti

i da u tebi poput pjesme trajem

iako znala nisam da ćemo se sresti

 

Zamisli ponad nas dugu

punu šarenih boja

zamisli da se rastajali nismo

i da oduvijek si bila moja