Zamisli to moje plavo nebo
bez ijednog oblačka
zamisli na njemu mjesec, sjajan, pun
zamisli cestu kroz bespuća
kud u vječnost duša brodi
zamisli cvijet na vodi
potoke plave što niz padine teku
biserne kapi u kojima sunce spava
zamisli tu moju rijeku
u kojoj svjetlost prosijava
i ugažene stope u travi
zamisli da u svemu život se slavi
Zamisli sebe kao putnika
što cvjetove noći rastvara
dok mu vjetar sanje mrsi
ponekad sa anđelima razgovara
niz leđa dok prolaze ga srsi
Zamisli da ti ruku dajem
jer našao si me na osamljenoj cesti
i da u tebi poput pjesme trajem
iako znala nisam da ćemo se sresti
Zamisli ponad nas dugu
punu šarenih boja
zamisli da se rastajali nismo
i da oduvijek si bila moja
irida
bglavac
