Zakačene riječi...
Za nepca, za stomak,
Za tragove duše
Koja još obitava ovdje....
Zakačene riječi...
Nemoćne da se puste niz
Prste, da pokažu što žele,
Ćute očaj, usamljenost, nevidljivost...
Te zakačene riječi
Koje bi voljele bujicom izići
Objasniti, zamoliti,
Potražiti, dospijeti...
Stoje
Zaglavljene u kapcima
Iza očnih duplji
Sakrivene u kapima krvi
Koja žurno teče.
Zakačene riječi...
Molitvom se samo služe
Da se ne rasprše u beznađu,
Da se otmu nestanku...
Te zakačene riječi.....
Oduzimaju dah.
bglavac
irida
edin.kecanovic
