nestaju mi iz sjećanja ljudi
osjećaji o njima ,ne postoje više
samo misao da su bili i da sam bio.
Nekad me i to zbijalo u kut
a danas sam zahvalan ..
uspio sam biti tamo gdje već jesam...
zato znam kada sam krenuo i kada ću stići ....
moja prošlost moj život nekada
je ugušen nečijom željom ..
to nikada nisam shvatio,
užasno se bojim onih koji se ne vrijeđaju
kad se brani kaže mi,a kad se hvali kaže ja
netko se je zamjerio jeseni
netko je pljuvao na sunce
netko je dužan za izgubljene godine
netko je mislio da pravda od ljudi dolazi
jedno će jutro biti drugačije od drugih
i izlazak sunca toga jutra
i moj pogled u ogledalu
i prvi korak na ulici
i prvi pozdrav u prolazu
i prvi osmjeh lijepoj ženi
i zahvala Velikom Srcu..
jer sam uspio biti tamo gdje već jesam.
bglavac
edin.kecanovic
