Dok trajalo je, bilo je lijepo

Sada u prošlosti ostavljam sanje

Jer u Svjetlost još vjerujem slijepo

Odabirem Ljubav, Istinu i Znanje.

 

Hvala svim prolaznicima, još će ih biti,

I onih znanih i neznanih duša

Ni suza ni osmijeh sad neće se zbiti

Jer unutarnji glas srce mi sluša.

 

Kreni dalje, idi, mjesta su razna

Koja ti doček zvjezdani spremaju,

Pusti naklapanja filozofska, prazna,

Otiđi sa mjesta gdje duše još drijemaju.

 

Cesta je nova, zaokret nagli

I zeleno svjetlo signal ti daje

Ne budi ona što gubi se u magli

Već beskrajnost spoznaj koja vječno traje.

 

Put pod noge, a za dušu krila

Nebesko plava s paperjastim oblačkom

Staza neka bude kao blještava svila

Aura sljubljena sa srebrnim tračkom.

 

I vjeruj, duša još srodnih na planeti ima,

S kojima ćeš nove svjetove spoznati

Jer kad duša daruje, tad darove i prima

To jedini je način za Ljubav prepoznati.

 

Dok trajalo je, bilo je lijepo

Ponekad i tame trag  propušten bude

Jer i Tamu, Svjetlost ljubi, bezuvjetno, slijepo

Tek ljudi su ti koji drugom sude.

 

Hvala prijateljima, još će ih biti!

I onih znanih i neznanih duša

A s njima i suza i osmijeh će se zbiti

Jer unutarnji glas srce mi sluša.

 

 

 http://safiris.blog.hr