Ne gledaj moj početak

 a još manje tužan kraj.

 Gledaj samo

 moju neispunjenu čežnju

 moju neispunjenu težnju

 da budem ono

 što ti možeš biti,

 sretno, slobodno biće

 lišeno svake prazne priče

radosna i svoja,

lišena svakog nespokoja.

Ja sam dijete tuge,

ali ne budi i ti.

budi dijete radosti,

zato...

ostah vječno tu,

u dimenziji ovog sivog svijeta

u sferi ovog divnog planeta

da one, koji tonu u vir tame

sjetim i podsjetim:

nema kraja koji je unaprijed određen

niti života koji je sudbini podređen..

U limbu bez krila

dozvoljeno mi je da samujem

ali ne i da tugujem,

jer na čudan način mogu

do nesretnih duša doći

i šapnuti im, pogledavši ih u oči:

Uvijek ima nade,

i radost treba naći,

u sfere čiste ljubavi zaći, jer

ona se zapravo, ne skriva,

ona živi u nama

samo je često zaboravimo

pa ostane neotkrivena

i sama..