Šumskom stazom noge hode

Čas polako, čas brzinom žure

Zeleni listići, čarolija prirode

Misli se kotrljaju, po glavi mi jure.

 

Zastanu na trenutak, željne tišine

Buka bučnog prometa zaostaje za nama

Drveće me grli, željna  te blizine

I svaki se otpor u zagrljaju slama.

 

Korijenje mi nudi prijestolje svoje

Granje dodiruje kožu i kosu

Travnati je tepih smaragdne boje

Poziva da prošećem svoju nogu bosu.

 

Silazim po stubama kamenitog stijenja

Cijela šuma šapatom podršku mi daje

U duši se bude neka neobična htijenja

I svjetlosne se zrake kroz drveće sjaje.

 

I odjednom čuda, kamenje žubori

Po njemu se pretače potočić mali

I nebo se pridružuje, kapima romori

To način je da priroda za posjetu zahvali.

 

Privlači me nešto u bistrini vode

Maleni kristali nude se na dlanu

Misli moje odjednom drugim putem brode

Obnavljam energiju, ponuđenu pranu.

 

I nisam sama na ovoj šumskoj stazi

Dvoje milih ljudi  društvo mi prave

I njihova energija sa prirodom se mazi

Svakim je udisajem iznova sad slave.

 

Možda nas sutra bude malo više

Šumsko  prostranstvo nudi svoje blago

Šaputanje njezino sve tiše je i tiše

Ali zagrliti čovjeka, još uvijek joj je drago.