evo, dižem ruke! napokon!
ne prema nebu... već od tebe!
odgurnuta poput kamenčića s puta
ugađajući tebi... zaboravih na sebe.
baš se nešto pitam... kad ću se više opametit?
tebe baš briga, a ja ti zagrljaje dijelim.
da, postoje stvari koje ne mogu promijenit,
a čak i da mogu... sad više ne želim!
s natpisom "besplatni zagrljaji" hodam po cesti...
neka priđe bliže kome ljudski zagrljaj treba!
ne brini! nećemo se nikad više sresti!
zadrži poljupce, pjesme, školjke... i komadić neba!