Kako zauzdati vjetar,kad on pustoši dušu
nemire poput lišća u srca donosi,
kako mirno sjesti na prag poslije svega
kad sa sobom vjetar taj i ljubav odnosi?
'
Kako prigrliti sebe i drag si opet biti
poslije svih oluja što besplodna su ostavila polja,
i snove, kako neke nove u miru sniti
kad pod ruku sa željama ,otišla je i volja?
Kako pomilovati dušu,koja za ljubavlju poput pustinjaka žeđa
i zaustaviti kako očaj što preplavljuje noći i dane,
kako ugledati svog anđela ispod zatvorenih vjeđa,
kad sva nada u pustopoljine tužne zađe?
Kako pomoći nekom kad sam sebe od Boga odvraća
i lice svoje krije u tamnim dubinama mraka,
mača se ognjenog u očaju sam laća,
i u uzaludnoj toj borbi ostaje bez zraka?
Kako mu pokazati nanovo put ,kojeg više ne sluti
kad predao se i odrekao života davno prije kraja,
vratiti mu osmijeh,nasmijati ga ,kad se na sebe ljuti
pokazati mu dugu što ga sa vječnošću oduvijek spaja?
Možda je samo dovoljno zagrliti ga svakog dana
i pustiti ga da sam sebe, uz pomoć anđela izliječi,
jedino će tako zarasti u njemu davna neka rana
ako bude morao svoju sudbinu ,korak po korak sam prijeći