Slijedim te

i posmatram

kako na uglu čekaš i zoveš bilo koga

da mu se predaš..

Dok kapi kišne

tvoju šminku skidaju

i noć sakriva tvoje usahlo tijelo,

ja te jednako ljubim

i čekam

da svi pjesnici naprave mimohod

ne bi li konačno shvatila

da te ne vole radi tebe

nego radi sebe..

Iz grudi tvojih zadnju kap slatke ambre ispijaju

ne bi li za druge bili nektar slatki

al u duši oporost i oholost sakrivaju..

licentia poetica...

O, muzo moja,

prostački te žele rastrgati

po jeftinim sajmovima te izlagati,

ne bi li se svima kroz ukradeno tvoje blago dopali

a onda se hvastali

tako lažno,

tako plitko...

Muzo moja,

ja sam još svoja,

tebe pratim,

pjesme pišem

i gledam te

licem osamljenika

licem istinskog zaljubljenika..

Moje pjesme nisu podatne

moje pjesme nisu slađahne,

one su opore,

nesnosne

trpke

bolne,

one grle tvoju slobodu

koju iz duše

umjesto zlata nudiš,

iako te preziru

i na tvoj istinski bitak

zaboravljaju...