Sanjala sam budna. Kroz sve one godine bila sam sanjalica, slušala sam kako Mjesec pulsira, pila sam vino iz zlatnih čaša, nisam slušala tajanstvene opomene anđela, disala sam samo za tebe. Bio si središte mog budnog sna, pjesmom si me očarao i dočarao mi kakav svijet može biti, potoke si usmjeravao prema meni, gubio si se u mnogim tamnim uličicama, ali su svi smjerovi vodili u mom pravcu. Sad je došlo novo vrijeme – princeza se probudila bez tvog poljupca na usnama. Došao si bez tragova u moj budan san, savijeno gnijezdo u mom srcu pokazalo ti je cvijet kraj izvora, pokazalo ti je – sjenu duše. Zaboravit ću te. Da bih mogla dalje živjeti – zaboravit ću te.
irida
bglavac
