Zadnji put ti pišem u nadi
da kameno srce će moći
razumjeti govor duše ove,
zaliječiti sve krvave noći.
Od danas ruka će ova
ostati nijema za sjene.
Nek ničega više nema
za ljubav,za tebe,za mene.
Smješno je bilo mili
paučinom od želja isplesti snove.
I sreću za rukave vući,
kad tuga me uporno zove.