Zvijezde su pale na čovjeka i rodila se ljubav.
U sjenci sam sazrijevala, iako ranjene duše, otvorila sam je i pustila unutra lopova.
Otišla sam bez riječi, a iznad mene se Mjesec objavio prepun sebe.
Za cijelu vječnost trenutka, dok me odnosila stihija razočarenja, znam .... dani i dani nisu bili uzalud.
Možda je taj lopov bio ulaznica u stvarni svijet?! Možda je bosonog mislio da nosi najskuplje cipele?
Kad mi je pao oko vrata, slab i nepovjerljiv, ostala sam vjerna svojoj duši i prigrlila skitnicu, udomila je, a skitnica me ugrizla za srce.
Ipak... i dalje ću vjerovati u iskrenu dušu i valovima ljubavi pokriti srce umotano u bijeli saten. Neka se odmori.
Za sve postoji vrijeme pa tako i za pravu ljubav.
Kad sam zaboravila sebe i kad sam se uvjeravala da je čulnost nešto što se događa nekom drugom, a meni više ne, rasplinuo si me u sedam smjerova i prekrio sa šest velova tajni.
Iz stare knjige uzeh uzorak riječi i stavih je pred tebe da se spojimo u hladnom mraku i da oči duše pogledaju u ono što osjećaju.
U meni još uvijek struji ona glazba naših susreta, ali kako dolazi vrijeme tvojih nemira, stajat ću po strani i promatrati kako tvoje srce teško diše u nadolazećim danima i kako se tvoja čista duša ne hrani sa mog izvora.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
irida
edin.kecanovic
