Pjenasti sivi oblaci luduju u pijesku vremena, dok se moj pravac do sreće prema meni okreće.
Pitam se još uvijek, koji to put vodi do tebe?
U grudnom košu srce još uvijek nemirno treperi, možda vodi svoje posljednje ratove s ovozemaljskim duhovima i želi pronaći put koji će me odvesti dalje.
Kuda dalje?
Postoji li ona prvobitna tvar gdje mogu nasloniti umorno čelo?
Nadam se i ne usuđujem se ni pomisliti ima li još uvijek onog života u tebi, kojeg si zatvorio za sve slične meni?!
Zakoračila bih u tvoj drugi život, ali ne postoje vrata.
Sve je to jedan hladni plavi ledeni zid tih očiju i bez znanja tvoje svijesti brani ulaz svakome pa tako i meni.
Dok vjetar vrti moje misli, još uvijek razotkrivam svoje mrtve puteve, mahovinom zarasle spilje vlažnih zidova i odustajem od dalekog i opasnog puta.
Do sljedeće prilike.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4